Evo da probam prenjeti naše utiske:
mjesto u sklopu skijališa Galibier thabor sa oko 150 km staza a sastoji se od naselja Valmeinier 1800, Valmeinier 1500 i nešto većeg mjesta Valloirie. Mi smo bili smješteni u Residence Les Hautes de Valmeinier na 1850 koja se opet sastoji od dva objekta koji u cjeni nude 7 dnevni najam apartmana, 6 dnevna vučnica Valmeinier - Valloire, posteljina, ulaz ubazen, fittnes, 1 x sauna, WiFi internet.


vrh 2600 m

Osnovna cijena za ovaj aranžman je 1360 kuna cca 360 KM ili ti ga 183 eurića a djeca do 14 godina imaju različite popuste. Kad sam kod cijena da kažem da je put za nas 5 autom koštao 3000 kuna ili cca 800 KM mada je bila ponuda od agencije prevoz autobusom iz Zagreba za 1900 kuna 500 KM ali nama to nije odgovaralo. E ja, umalo da zaboravim, tu se za nas Bosance a i Hercegovce treba dodat trošak vize 68 KM po glavi. Tu je još i boravišna taksa koja se plaća na recepciji 5,6 eura za osobu.


pogled s vrha na staze

Haj rješili smo i to sa vizama bez problema mada smo očekivali da će ih biti, ne znam ni sama zašto.

Imali smo sreće da nam je cesta bila većinom prohodna i sa čestim odmorima i zadržavanjem u Veneciji od 3 sata stigli smo na odredište za nekih 20-ak sati od polaska sa cilja. U ovo ulazi i mukotrpno penjanje iz Saint Michel de Maurienne do Valmeiniera 1800 jer je tih 15-ak km bilo teže nego da tada pređenih 1300. Snjeg je tek počeo padati i mnogi su kontali da se može bez lanaca ali su se prevarili. Tako smo mi koji smo imali lance opet morali čekati na njih koji nemaju ali prođe i to. Moram naglasiti da je samo taj dan cesta bila pod snjegom a već sutra sve je bilo ćisto ko suza: nije se snjeg otopio nego ga očistili.


pogled iz apartmana na "naše" staze

Uspjeli smo malo i zakasniti s prijavom na recepciju iz pomenutih razloga ali osoblje je opet bilo preljubazno. Malo mi je smetalo što recepcija ima radno vrijeme 10-14 i 17-19 h ali nije bilo nekih problema pa nam nije ni trebala. Smještaj nam se na prvu svidio i tu se nema šta puno reći. Mi smo imali apartman za 6-ero koji se sastoji od dvije sobe, dva kupatila,odvohjenog WC-a, hodnika i dnevnog boravka sa kuhinjicom. Sve je manjih dimenzija ali dovoljno za komforan boravak. Kuhinja opremljena frižiderom, pločom za kuhanje na struju, mikrovalnom, mašinom za pranje suda i aparatom za kafu ali onu za filtere. Tu smo ofalili za đezvu ali smo se snašli s bokalom od njihovog aparata za kafu. E da još smo zaboravili fen za sušenje kose ali tu smo koristili njihove radijatore kojih ima u izobilju.U apartmanu ima i usisivač, kanta, četka, metlakao i stalak za sušenje veša. Posteljine smo dobili i previše tako da je ocjena za smještaj 10+.


pogled s vrha

I pored neprospavane noći i umora od puta odlučili smo izviditi okolinu: bilo je "kasno", 9 h naveče i na ulicama nije bilo baš prolaznika. Mislili smo da je - 11 stepani krivo za to ali za koji dan kasnije smo se uvjerili da je to jednostavno tako: prodavnice se zatvaraju u 19.30 h i poslje ulice gotovo da zamru. Otvoreni su restorani, picerije i neki njihovi valjda kafići (u njima se konzumira piće uporedo sa sirom i kobasicama i sve to "s nogu") ali posjećenost nije neka a i ono malo posjetilaca je više vani jer je u objektima zabranjeno pušenje.
U glavnom zaključili smo da nam do staze ima 100-tinjak metara hoda te da je žica nizbrdo 500 metara a to nam je bilo najbitnije. Pored našeg smještaja smo imali osnovno: dvije prehrambene prodavnice,prodavnicu sa novinama i suvenirima, prodavnicu sportske opreme, piceriju, restoran i razne ski servise. Nešto malo dalje su bili klizalište, kuglana, kino, objekat sa mašinama za pranje veša i dosta raznolikih prodavnica i ugostiteljskih objekata.


pogled iz apartmana na školu skijanja za najmlađe

Prvo jutro nas je dočekalo sunčano ali mi nismo žurili na staze znajući naše kondicione sposobnosti. Na stazi smo bili nešto poslje 11 i oduševljenju nije bilo kraja: odma smo našli zalenu stazu koja vodi skoro do našeg apartmana. Staza ima svih vrsta, sve su rađene svakodnevno, cjelca kolko te volja. Moram naglasiti da mi nismo neki skijaši tako da nam nije padalo na pamet da isprobamo sve staze. Uglavnom smo se vozali "našim" djelom planine - od 1800 do 2400 metara za koji nam je liftom trebalo svega 7 minuta. Inače liftovi su im starije proizvodnje ali brzi ko zmaj: sa 1500 na 2600 metara stigne se za10 minuta. Jedini nedostatak "našeg" dijela planine je što nema kabinskih žičara koje su spas po lošem vremenu ali mi smo imali sreće i samo jedan takav dan kad smo završili sa skijanjem oko 14.30 h. Žice inače rade od 8.30 do 16.45 h mada se često dešavalo da ih vidimo u pogonu i izvan tog vremena, naravno iz apartmana. Treći dan našeg boravka su radili skoro do 18 h i bili su i reflektori upaljeni jednim djelom staze. Noćno skijanje je na našu žalost samo kad su Francuzi na raspustu a to je nakad u februaru. U Vallorie smo išli samo autom jer smo išli onako bez veze a ne radi skijanja a dobro je povezano žicama a ima i redovan ski bus ali nama je bilo dovoljan ovaj "naš" dio. Staze su peglane redovno sa mnogobrojnom mašinerijom koja je već u 17 h čekala u podnožju dok skijaši završe zadnju vožnju. Topovi su radili čak i kad snijeg pada.

Malo smo i klizali i to je jedina jeftina stavka u našoj potrošnji. Iznajmljivanje 3 para klizaljki, jedne kacige i valjda ulazak na klizalište je 16 eura. Klizalište nije bilo baš pripremljeno ali to nije smetalo rijetkim posjetiteljima jer smo svi bili prvi put na ledu, bar se tako činilo. Pošto nas je stalno pratio minus koji je na veče bio i do -16 klizanje nam više nije ni naumpadalo. Mi smo većinu dana provodili na 1800 metara i više tako da smo samo u rijetkim trenucima skijanja kad bi sišli do 1500 bili u plusu a i to se vrtilo oko 0 stepeni.


tolko o kondiciji

Da pišem o prehrani nema smisla jer ukusi su različiti, ali ću reći da idući put nosimo sve iz Mostara jer nam se njihova hrana baš i ne sviđa. E da rekla sam idući put jer najvjerovatnije da smo već odlučili da naša noga neće na naše planine bar kad je u pitanju skijanje na više dana. Po meni se nikako ne može porediti skijanje na našim planinama sa inostranstvom u bilo kojem pogledu.

Zbog toga što smo bazen koji smo imali uračunat u cijenu koristili samo jednom dok ostale pogodnosti nismo nikako koristili zaključili smo da idući put tražimo aranžman bez tih pogodnosti a on je bio ove godine u ponudi za oko 1000 kuna ili 260 KM.
 
Za razliku od kolega koji su išli u Puy mi nismo imali prilike sresti naeg čojeka, Slovence ne računam oni su već evropljani.

Eto valjda sam uspjela dočarati o boravku u Valmeinieru ove zime.

Umalo da zaboravim: ostale SLIKE možete pogledati ovdje a VIDEO ovdje .