Red Purple Black

Hiking na vodopad Ugrića

IspisE-mail

sVLAŠIĆKE LJEPOTE U DNEVNIKU ATB-A
Nikada nisam bio ljubitelj urbaniziranih planina. Može prvih pola sata, a nakon toga već razmatram mogućnost skretanja u šumarak, na livadu ili mi pogled odluta tamo negdje u visine, u sivi kamen, gdje se gnijezde sokolovi. Nekako mi se čini da bi i drugi voljeli malo odlutati i pridružit mi se u snatrenju. Ispostavilo se da bi voljeli i da još uvijek vole. Tako je krenulo.

 

Okupljamo se na centralnom platou Babanovca. Instruktori i vodiči Adventure Teama Babanovac te naši gosti. Upoznavanje uz smijeh, kratki opis ture, zaduživanje opreme, upoznavanje sa načinom korištenja hiking štapova i još štošta što goste zanima. Pregledamo obuću i uglavnom utvrdimo da i nije za neke terenske aktivnosti, ali nemamo izbora, a i prilagodit ćemo turu opremi i fizičkoj kondiciji gostiju.

 s1

Napetost se osjeti u zraku. Gdje idemo? Znaju li oni baš put? Hoće li biti naporno? Ma je li ovo nama baš trebalo? Sve nedoumice ishlape vrlo brzo, čim napustimo betonirane pejsaže i uđemo u šumu omorika kroz koju vodi lijepo utabana staza. Već nakon 10 minuta izbijamo na prostrani pašnjak, sa pokojom mladicom omorike i jele, pun mirisne trave i medonosnog cvijeta. Ima tu čubera i encijana, ima bokvice i divizme, odoljena, lincure, kunice i origana. Ma čudi me da se još niko nije sjetio da Vlašićki sir proglasi prijekim lijekom za sve moguće bolesti.

s2

Nastavljamo spuštanje nekadašnjom ski stazom „Ugar“ dijelom koji bi komotno mogao dobiti klasifikaciju plave staze, odnosno staze za rekreativce što u našem slučaju znači „staza pod nogu“. Atmosfera je već opuštena i jedini problem bi mogao biti strah od divljih životinja. Naravno, divlje zvijeri nas prate cijelim putem. Bumbari i pčele te pokoja kreja. Srećemo stada ovaca na ispaši sa vlašićkim zaštitnikom mekanog runa, legendarnim Tornjakom. Svi bi da se slikaju, ali tori nije raspoložen za toliku pažnju. Pa on samo zarađuje za kruh.
Silazimo na rijeku Ugar, ledenu planinsku ljepoticu. Ugar je u donjem toku izdubio skoro neprohodni kanjon, sa liticama visokim i do 200m, divljim brzacima i crnim virovima. A tako pitomo izgleda ovdje.
Pravimo pauzu, uzimamo daha i ne vjerujemo da ovog ljepotana žele ukrotiti betonskim branama. Zastrašujuće. Turu nastavljamo uz svježi lahor što ga nosi voda Ugra nama u lice. Lijeva noga, desni štap, otvori lijevi dlan; desna noga, lijevi štap, otvori desni dlan. Pravilno disanje. Uspostavljamo ravnotežu tijela, ravnotežu uma, krv je uzavrela, tabani željni puta.
s3
Nakon  desetak minuta dolazimo do drvenog mosta koji presjeca Ugar. Put nastavlja prema izvoru i okolnim putem prema Babanovcu te je odlična staza za sve brojnije brdske bicikliste. Mi prelazimo most i laganim usponom napuštamo korito ljepotana. Idemo dobro ugaženim šumskim putem koji je nekad davno austrougarski vladar gradio za izvlačenje šumskog blaga. Ostale su još uvjek netaknute podzide koje odoljevaju zubu vremena i macolama eksploatatora građevinskog kamena te svjedoče o davnim vremenima. Kažu da je i „ćiro“ nekad išao po šinama kojih više nema.
Put vijuga prema selu Ćatići. Otvara se pogled na padine Vlašića. Vidimo naselje Babanovac sa skakaonicom kao krunom. Vide se i Šišava, Mudrike i Vitovlje te Koričanske stijene. Sa druge strane otvara se pogled na Šantićke stijene i vrhove Pavo i Crni vrh. Štapovi sada služe kao strelice za kretanje po mapi. Oči su pune ljepote. Nema više uspona.

s4

Put nas vodi u gustu šumu. Mali kurs botanike. Šišarika koja raste prema zemlji krasi deblo omorike. Šišarika koja stremi nebu okitila je nježnu jeliku. Tu je i grm „Rose Brandis“, vlašićkog endema, jedine ruže bez trna. Koračamo u sjeni stoljetnih omorika i osluškujemo šum vjetra u krošnjama, a vjetra nema. Mi znamo o čemu je riječ, a i gosti će vrlo brzo saznati da šum nije vjetar u krošnjama nego šum gorštaka, planinskog junaka čiji urlik odzvanja okolnim šumama dok se hrabro baca u 30-tak metara duboki ponor.

s5

Nakon sat i po ugodnog hikinga izbijamo na vodopad rječice Ugrić. Svi su zadivljeni. Oči sjaje, duša treperi, blicevi sjevaju... Dilema sa početka priče „Ma je li ovo nama baš trebalo“ je razrješena. Zločin bi bilo ovo propustiti. Oduzimamo vodopadu malo od njegove snage. Samo jednu džezvu, „za kafe“. Voda je čista i pitka, prešla sedam kamenova... ma prešla stotine kamenova. Nema naselja na njenom toku. Jednom sam napisao da mi kava na ovakvim mjestima ima ukus božanskog nektara, a ista Zlana džezva kao kod kuće.
Dok se odmaramo uz kavu i sendviče, oni hrabriji mogu osjetiti adrenalin na užetu. Iz trave bodrimo avanturiste na petnestak metara visokoj stijeni odmah iznad nas.

s6

Tek sad su sigurni da se isplatilo krenuti na ovakav doživljaj. Punih osjetila, zadovoljni i sretni, odmorni i sa još po kojim gutljajem bistrog ljepotana krećemo nazad.

Ovaj put idemo niz kanjon Ugrića dobro utabanom stazom. Put je malo strmiji i sada dolaze do izražaja i hiking štapovi. Vrlo brzo nailazimo i na drugi, kaskadni vodopad iste rječice. Opet slikanje i komentari odobravanja izborom ture. Silazimo u dolinu gdje se Ugrić bratimi sa svojim većim i poznatijim prijateljem. Ugrić odrasta i postaje Ugar. Gazimo preko Ugrića, prelazimo prekrasnu livadu sa oronulom kolibom, a onda gazimo i Ugar. Kao i koliba, most je oronuo i spustio se do vode. U zavisnosti od doba godine prelazimo sa kamena na kamen ili oni jači na leđima nose nježniji spol na drugu obalu. I to je u sklopu doživljaja.

s7

Uz smijeh nastavljamo laganim usponom prema selu Šišava. Stanovnici urbanih sredina se čude električnim čobanima. Prvi put vide zategnutu žicu koja čuva stoku. Na izlazu iz sela odvajamo se u šumarak mladih omorika, sa mahovinom ispod nogu. Osjećaj je kao da hodate po najfinijem perzijaneru. I vizualni osjećaj je takav jer između mahovine raste trava i nepregledna polja žutih i rozih orhideja. Zastajkuje se svako malo, ne zbog uspona, nego da se ukrade još koji trenutak ovog ambijenta. Napuštamo nestvarni okoliš i nakon pet minuta ulazimo u naselje vikendica. Četiri sata od polaska, ponovo smo na centralnom platou.

s8

Sređuju se utisci. Lijepo je vidjeti zadovoljna lica i slušati riječi hvale sa prekrasno provedeni dan. Jedna rečenica se ponavlja nakon svake ture. Dolazimo opet. Tako se završava jedna od vlašićkih hiking tura u organizaciji Adventure team Babanovac.

s9

s10

s11

s12

s13

s14

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji