Red Purple Black

Ljetna šetnja skijalištima središnje Bosne

IspisE-mail

IMA POMAKA I OTVORENIH MOGUĆNOSTI
Ljetna turistička sezona ne traje samo na moru, nego i na planinama pa se na zapadu skijališta pretvaraju u raj za ljubitelje biciklizma, planinarenja i brojnih drugih aktivnosti koje donose počesto više profita vlasnicima nego u zimskoj sezoni. Istražili smo ponudu skijališta središnje Bosne ljeti. Malo je pretenciozno nazvati ponudu „ponudom“ jer skijališta jako nalikuju dalmatinskim mjesta zimi: mirno, tiho, pusto.

Načelno je ponuda dobra. Kada se pregledaju web stranice vidi se kako se može ovo, može ono, no u praksi za organizaciju bilo čega je potrebna prethodna priprema ili slijedi improvizacija na licu mjesta s neizvjesnim ishodima.

Prvi pogled, ulaskom u bilo koji objekt na zapadnim skijalištima, zaustavit će se na hrpi prospekata s ponudom koja se nudi turistima te je teško ostati „nezaposlen“ tijekom odmora. To nije slučaj sa ski centrima u našoj blizini na kojima smo bili. Najčešće radi jedan restoran u kojem nije lako saznati od neupućenog osoblja što se može raditi na planini. Čak se čini da nakon početne euforije lagano se pada u depresiju, što se razvoja turizma tiče, što je vidljivo po padu cijena nekretnina, posebno zemljišta te razočaranim licima ljudi.



No, svejedno, pobjeći od vrućina i dobro se naspavati po noći na temperaturama znatno nižim nego u dolini uz povremeno loženje vatre zvuči privlačno čak i ako nema ništa drugo što se može činiti.



Planina koja bi trebala živjeti i ljeti, prije svega zbog velikog broja vikendica, baš i ne živi iako na Vlašiću ima nekoliko odličnih hotela, s bazenima, od kojih se neki trude animirati goste za dolazak i tijekom ljeta. No naš prvi dodir s Vlašićem nije bio reprezentativan jer prvo što nas je dočekalo bio je kamion za odvoz smeća iz kojeg se širio nesnosan smrad,parkiran na parkingu ispred hotela Babanovac te nekoliko pasa lutalica koji su inače problem već godinama. Kultna Vlašićka koliba i ćevabdžinica Merdan rade, no ovaj put smo se odlučili za pite kod Šalaka. I nismo pogriješili. Otvorena je i trgovina mješovite robe, koju smo uočili jedino na Vlašiću.



Novo apartmansko naselje FIS-a je obogatilo zimsku ponudu otvaranjem malog ski lifta ali oduševljenje djece je prouzročilo vrlo lijepo igralište za djecu, čije korištenje se navodno naplaćuje. Platili nismo jer nismo imali kome. Pokraj dječjeg igrališta se nalaze i tereni za tenis i mali nogomet, a u sklopu istog kompleksa se nalazi i ugostiteljski objekt koji nije radio iako je posjetitelja bilo. Vrlo blizu kompleksa smo vidjeli i vanjski bazen u izgradnji. Koja mu je namjena nismo uspjeli doznati ali djeluje zanimljivo i atraktivno. Vlašić pohodi mnoštvo izletnika i planinara, a začudo, biciklista nismo vidjeli. Čini se kako su gostima moto cross motocikli prvi izbor za obilazak bosanskih planina jer smo ih sreli u popriličnom broju na ovom i svakom slijedećem skijalištu na kojem smo bili. Malo bicikliranja i planinarenja, off road vožnje terencem po Vlašiću, uz koji kilogram Vlašićkog sira po vrlo prihvatljivim cijenama, ipak su pozitivno zaokružili dan proveden na Vlašiću.

Vranica, najviša i najfascinantnija planina središnje Bosne po osobnom subjektivnom dojmu, nudi više prirode i više znamenitosti od Vlašića, a manje svega drugog. Planina je ogromna, no ponuda turistima se smanjila, barem u dijelu planine gdje se nalazi skijalište. Nestali su konji koje je bilo moguće jahati, nestalo je dječje igralište.
U razgovoru s osobljem hotela Brusnica moglo se doznati kako je dosadašnji razvoj SRC-a bio na leđima svega par ljudi, koji su se, prosto rečeno, umorili. Očekuju pomoć od vlasnika parcela u razvoju ponude, te pomoć raznih razina vlasti u državi, prije svega u asfaltiranju prilazne ceste iz Fojnice, što smatraju preduvjetom za veći posjet turista. Dogovori zainteresiranih strana su bili u tijeku preko ljeta, te je za očekivati pozitivni pomak naprijed u razvoju centra, za razliku od ovog negativnog koji nas je neugodno iznenadio.



I ovdje susrećemo motocrossere te skupljače vrisinja (borovnica) i ljekovitih trava kojih ima u izobilju. Pogledi koji oduzimaju dah nadoknadili su nam razočaranje nepostojanjem mogućnosti jahanja. Uz posjet prelijepom Prokoškom jezeru u blizini kojeg, ovaj put, nismo ipak našli snijeg zbog kojeg smo došli, ponijeli smo pozitivne dojmove sa Vranice.



Ah da, hrana - na meniju hotela Brusnica, jedinog mjesta gdje možete piti i jesti se nalaze dva tri autohtona domaća jela, odličnog okusa i izgleda i šteta je što ponuda takvih jela nije i veća, doista ne mora uvijek sve biti u ćevapima, pljeskavicama i bečkoj šnicli. Živjele maglice i uštipci s kajmakom.



Busovačke staje i Pridolci, dva busovačka skijališta ne nude niti prirodu kao Vranica niti sadržaje poput Vlašića. No, motocrossera i na Busovačkim stajama ima puno, što ne čudi s obzirom na bezbrojne šumske puteve koji s ovog skijališta vode na razne strane svijeta, od kojih smo neke i isprobali, što biciklom, što terencem. Ovdje smo vidjeli i nekoliko igrača paintballa na  vrhu pored skijališta. Restoran Mećava radi svaki dan osim ponedjeljka što je vrlo pohvalno. Imaju zanimljiv profil gostiju, osim posjetitelja tu su i drvosječe i pastiri, koji se nikako ne mogu naviknuti da mogu popit kavu i nešto pojesti na mjestu gdje prije kojeg desetljeća nije išao niko osim onih koji su morali. Novost su dva nabavljena konjića, koji bi trebali obogatiti ponudu. Nažalost, nisu još ukroćeni te ipak nismo jahali konje ni ovdje.



Zanimljivo je i novonapravljeno jezerce u kojem bezbrižno plivaju pastrve. U Pridolcima, ništa, restoran nije radio, a dojam je malo popravilo ne posebno dobro igralište za djecu i to je otprilike to. Valjda vikendom živne.



Rostovo je prije svega prijevoj, koji poziva na odmor od vožnje. Odlično igralište pored restorana su zauzela brojna djeca u odmoru od putovanja prema moru i sa mora. Restoran lijep s planinskim ugođajem, no na meniju klasična jela, obilne porcije s dobrim omjerom uloženo/dobiveno ali baš niti jedno originalno, autohtono jelo. Ponudu su proširili nedavno napravljenim etno selom, u vrijeme našeg posjeta popunjeno igračicama nogometnog kluba iz Splita koje su pobjegle od mora.



Kućice neobične, kao da se ne mogu odlučiti bi li bile dalmatinske ili bosanske, no ipak selo lijepo i skladno izgleda. Malo biciklizma i planinarenja i pogled na prekrasne blage skijaške staze, koje nekako čak i ljepše izgledaju ljeti. Odlična lokacija za skijanje na travi. Da ne bi bilo sve savršeno ipak treba napomenuti na veliki problem pasa lutalica, kojih je na ovoj lokaciji bilo jako puno. Djeluju bezopasno, osim kad im se kotač bicikla zavrti ispred noseva, no takvi i toliki psi nemaju što raditi u turističkim mjestima, a posebno gdje ima djece.

Kao rezime na kraju, možda je ipak najbolja varijanta znati što se želi unaprijed, skupiti ekipu, dogovoriti roštilj i aktivnosti poput vožnje quadova, motocross motocikala, brdskih bicikala, terenaca, jahanja konja, igranje nogometa, tenisa na rjeđem zraku ili paintball mečeva u autentičnom okruženju. I planinarenje dakako koje ima dugu tradiciju u ovim krajevima i mnoštvo markiranih staza i planinarskih domova s jeftinim smještajem.
No, ako i „padnete s Marsa“ poput nas, moguće je zanimljivo provesti vrijeme. U odnosu na vrijeme od prije desetak godina napredak je vidljiv i ljeti, ali ima tu još mnogomogućnosti, posebno na organizacijskim i marketinškim poljima, kako bi se broj posjetitelja ljeti povećao. A ima se što vidjeti i doživjeti.

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji