Red Purple Black

Kupres zameten, Dalmatinci guštaju: Ima i puno boljih skijališta, ali ovdje nam je najbolje!

IspisE-mail

Nakon dva tjedna mećave, Kupres ovoga vikenda bliješti na snijegu i suncu. A skijališta su prepuna gostiju, ponajviše iz Splita i Dalmacije. Pred vučnicom skijaši čekaju u redu, a mnogi se sunčaju u pramčioku pred hotelima i restoranima.

- Danas mi se uopće ne da na skije, nego uživam u šetnji gledajući ove prekrasne prizore - kaže nam Mirjana Milovac iz Splita, dok muž Damir i sin Marin uživaju u skijanju.

-  Kupres je zaista prekrasan, posebice za nas s juga koji dolje ne možemo vidjeti ovolike snježne nanose. To je nevjerojatna snježna arhitektura koju ne može dočarati ni televizija, nego treba doći i sve to vidjeti uživo.

- Svi smo u obitelji zaljubljeni u snijeg i skijanje - uključuje se u razgovor Damir koji je doskijao do nas.

- Svake zime idemo na neko skijalište, obišli smo Švicarsku, Njemačku, Austriju... Ima uređenijih skijališta i boljih hotela, ali se nigdje ne osjećamo tako dobro kao u Kupresu. Kao da sam kod kuće, na Rivi. Tu su ljudi gostoljubivi kao rijetko gdje. Možda je baš zima od njih napravila čestite ljude, jer ih upućuje jedne na druge, povezuje ih na najljudskiji način. Tu nam je sin proskijao prije šest godina i sada se već natječe za prvenstvo Hrvatske u svojoj kategoriji.

Stanka i Dario Tomašević stigli su s kćerkom Glorijom prije dva dana iz Dubrovnika i namjeravali su ostati samo dan.

-  Ali nam se Kupres toliko dopao da ćemo ostati tri dana - kaže Dario.

- Posebice se kćerka oduševila, pa da nam ne bi bilo dosadno, uzeli i mi skije i prvi put stali na njih. Baš zanimljivo.

-Uzeli smo i učitelja skijanja, tako da smo danas puno bolji nego jučer - veli Stanka.
- A nikada ranije nisam ni razmišljala o skijanju. Ali nam se toliko dopalo, a i vrijeme nam izašlo na ruku, kao svim početnicima, pa su sve prilike da nam ovo nije posljednji vikend na snijegu.

Snijeg se danju topi na krovovima, pa se noću stvaraju ledene zavjese koje su prekrasne, ali i opasne za prolaznike. Grad je prepun ljudi koji su nakon 15 dana mećave izašli vani, na sunce. Drago Kune čisti prolaz do kuće, pa ga pitamo izdaju li privatnici sobe turistima.

Svega ima, ali nakurnjaka ne

- Jašta smo - kaže Drago.

- Evo, ja imam dvi sobe slobodne. Bilo je prije mećave dosta gosta, a evo danas osvanuo lip dan, pa će valjda neko doć. Čujem da su oteli puni. Valja se malo okripit kojim novčićem priko zime. Da je zaradit barem za drva. Nije ovo Split, mi moramo tri miseca cipat drva, a devet ložit. U svitu država pomaže svim koji žive priko sedamsto metara, a mi živimo na 1200 metara. Ali našu državu boli briga za nas. Kupres nije samo snijeg i skijanje.

Djeluje ovdje nekoliko tvornica koje su 15 dana prekinule proizvodnju zbog snježne oluje. No vlasnici stoke morali su pojačano raditi. Nakon 15 dana probijena je snježna blokada prema farmi “Dušić” gdje je ostalo osam zaposlenika koji su brinuli za tisuću junadi i 2000 svinja.

- Ravno 15 dana nisam mogla do kuće u Šujici, u svoju obitelj - kaže kuharica Mladenka Marković.

-D Ali nismo imali većih problema, imamo krave i mliko, imamo mesa, brašna..., vari, jedi, pij...

- Hvala Bogu da niko nije obolio - veli Ante Lončar.

- A štale su tako dobro napravljene da stoki nije bilo studeno. Dušićeve štale su obnovljene, no neki su krovovi na starim štalama popustili pod snijegom.

-Tu svakako treba doći novi krov - kaže Esad Brzika, zaposlenik na farmi.

- Na našim je krov od lima, pa snijeg pada na prvom suncu. Da ste malo prije došli, vidili bi kad je snijeg krenuo s one štale. To je tako roknulo da se zamlja tresla. Uz cestu prema Zimskom centru Čajuša nekoliko prodavaonica zimske opreme i suvenira na otvorenom, na snijegu.

Pitamo jednog prodavača ima li nakurnjaka, a gleda u čudu misleći da se šalimo. Očito nije iz Kupresa gdje i djeca znaju za taj nekada obvezni muški zimski odjevni predmet.

U zemlji sira i meda

Uz cestu niže Donjeg Malovana zatječemo kod stola Zoricu Duvnjak koja prodaje sir i med. “Tu mi živi svekar koji se vratio nakon rata, a ja sa familijom živim u Prnjavoru. Pa se ja, jetrva mi i zaova redamo i dolazimo ovdje po mjesec ili dva, kako koja more.

Držimo ovce i krave, sirimo i prodajemo sir. U ovoj besparici i nezaposlenosti dobro nam dođe zarada od sira i meda. Fala Bogu što Dalmatinci prolaze na skijanje, pa kupe po koji sirac ili teglu meda.” Dok smo razgovarali sa Zoricom, stigao je i kupac. Ljudevit Barnjak iz Gospića. Čudno mi da netko s gospićkog snijega dolazi na kupreški.

- Tu sam ratovao i našao nekoliko prijatelja - kaže Ljudevit. - Pa ih došao obaći.

 

Više fotografija potražite u galeriji na Faceu...

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji