Red Purple Black

Ne treba im Kronplatz, kad imaju 'vlečnicu' na Žažarovom bregu

IspisE-mail

ZAGORCI SI U PROSENIKU POKRAJ TUHLJA NAPRAVILI SVOJE SKIJALIŠTE
Na brijeg se ide uz pomoć 40 godina starog motora za VW bubu te uz 250 metara sajle
Mondena europska skijališta tek su sanak pusti za mnoge Zagorce.

Da bi utažili svoju veliku ljubav prema skijanju, te u ovoj krizi i besparici uštedjeli novac, 30-ak entuzijasta iz Prosenika, Pristave i ostalih naselja u Tuhlju prije nekoliko godina na Žažarovom bregu u Gornjem Proseniku napravili su si pravu pravcatu skijašku “vlačnicu”.

 - Kaj hoćeš bolje od ovoga. Ne treba nam ni Wengen ni Kronplatz, čak ni naše domaće Sljeme, kad ovdje imamo svoj Žažarov breg. Tko još u Hrvatskoj ima takvu bogatu ponudu. Dole u nizini u Tuheljskim Toplicama imamo bazene Termi Tuhelj, a tu odmah iznad na bregu pak pravo skijalište - kažu nam zagorski skijaši.


Da bi napravili “vlečnicu”, svaki od mještana je dao svoj dobrovoljni prilog, kupili su stari motor i getribu od 40-ak godina stare VW bube, oko 250 metara plastificiranog užeta i za nešto više od dvije tisuće kuna potrošenog novca, uz veliku zahvalu obiteljima Žažar i Gorup koji im besplatno preko zime ustupaju zemljište na kojem mogu skijati i uživati, “rapsodija u bijelom” mogla je početi.  - Svaki od skijaša ili sanjkaša ima svoju vlastitu “kopčicu” u obliku jednakostraničnog trokuta koja se zategne u stranu i pomoću koje se može prikopčati za transport na brijeg. Istovremeno se na brijeg plastificiranom sajlom može uspinjati i više od 20 ljudi - i staro i mlado. Još se nije dogodilo da preopteretimo bubin motor - govore skijaši.
Naloži se i vatra.


A da bi skijaški doživljaj, posebice preko vikenda, subotom i nedjeljom bio potpun, uz nešto sitniša, kojeg svatko mora dati za benzin da bi bubin motor mogao raditi i odvoziti ih na brijeg, svaki od skijaša sa sobom donese i nešto za okrepu. Na vrhu brijega naloži se vatra, pa uz jeger na štapu, kotlovinu ili roštilj, druženja uz domaće zagorsko vino - friško ili pak kuhano ili čaj, znaju potrajati i do mrkle noći.

Nerijetko na brijeg svrati i kakav domaći priučeni muzičar, pa uz harmoniku, gitaru i bajs često padne i pjesma Pored male barakice u kojem je smješten motor, za ovu godinu napravili su si i jednu veću drvenu baraku od osam kvadrata za koju im je građu dao vlasnik obližnje pilane Branko Glogoški.
U toj baraki se mogu skloniti od vjetra , ali i sjesti i nešto pregristi ili popiti pokoju i malo predahnuti od napornog skijanja. Posluži li ih vrijeme, na skijalište će i ovog vikenda.    

Izvor: Večernji list

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji