Red Purple Black

Veliko srce na Velikom Vranu i Velikom Vilincu

IspisE-mail

MALO SKITNJE PO HERCEGOVAČKIM PLANINAMA
Sa skijališta u Parku prirode Blidinje prošle su sezone napokon počele pristizat nove, pozitivnije vijesti.  Samo skijalište smješteno je u, po mnogima, najatraktivnijem ambijentu u Bosni i Hercegovini. Već ulazak u plato na Blidinju i pogled na visoke stražare, Vran i Čvrsnicu, očarava putnika namjernika. Iako smo naviknuti ovo skijalište posjećivati zimi i izvan zime ovo je destinacija koja pruža mnogo.

Planinari, motoristi i brdski biciklisti to već itekako znaju, ali što skijaš ima za vidjeti izvan zimske sezone? Pa, skijalište naravno. Pješke proći staze, pogledati i prehodati gdje bi mogle biti nove i upoznati malo bolje omiljenu planinu po kojoj se zimi spuštamo bijelim padinama.

Da bi se bolje vidjelo područje eventualnog većeg skijališta potrebno se popeti na vrh Vrana odakle se odlično vidi cijelo područje, kao i još mnogo toga: Mali Vilinac, iznad njega Veliki Vilinac. Ljetos sam odradio „ekspediciju“ na Veliki Vilinac, ali bez fotki s Vrana načinjenih u prvim danima jeseni tekst ne bi bio potpun, pa je upravo zbog toga reportaža sačekala današnji dan.

Skijalište je lijepo, zeleno, travnato... Uz neizbježnu buku građevinskih strojeva relativno se lako popeti do kraja sjedežnice. Dalje počinje šuma i poprilično strm uspon. Vrh Mali Vilinac se čini kao kraj - ili početak ovisno o perspektivi - žičara i staza. Sasvim dovoljno za mnoštvo staza prema platou, pogledaš, zatvoriš oči i spuštaš se.

Treba spomenuti i Veliki Vilinac, a uz njega i Hajdučka vrata sa jamom u blizini, jezerce Crljenak za kupanje na 2000 m nv, zatim, dok se ne popravi dom na Bjelašnici, planinarski dom na najvišoj nadmorskoj visini u BiH, i naravno snježne hrpe prošlosezonskog snijega za progacat malo nakon kupanja u jezeru. Veliki Vran, osim što mi je dao spektakularne vidike na skijalište, ali i na Ramsko i Blidinjsko jezero, omogućio mi je i hodanje po prvom ovogodišnjem svježem snijegu. Bogatiji sam i za saznanje da lift ne radi jer je u kvaru, bar tako piše na kamenu na otprilike 1900 m nv.

Za kraj treba kazati nešto i o gastro ponudi; nema ćevapa kao u Bosni, ali zato ima svega drugog. Imam osjećaj da je nemoguće pogriješiti na meniju u lokalnim restoranima.

A sve zajedno objašnjava zašto jedna poznata hercegovačka pjesma počinje sa: Dođi da vidiš, dođi da se diviš…

 

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji