Red Purple Black

Ima li na Bjeloj što osim skijanja

IspisE-mail

ŠETNJA OLIMPIJSKOM PLANINOM
Bjelašnica, jedna od olimpijskih ljepotica već desetljećima privlači skijaše. Iako danas nisu obnovljeni ni predratni kapaciteti za transport skijaša, a kamoli napravljeni novi, jasno je vidljivo da je to jedno od najboljih mjesta za skijanje u regiji.

Iako je pregledno te bi teoretski trebalo odgovarati mlađima, konfiguracija staza, strmost i opjevana promjenjiva ćud planine ipak odgovara više iskusnijim asketskim skijaškim šmekerima. Očekivalo se kako će ski centar valjda sam od sebe stat na noge dok su se neki igrali privatizacije ili gradnje apartmana. Nažalost, i apartmani i žičare su spomenici jednom vremenu u kojem se pojedinac i njegov interes izdizao iznad kolektiva, koje je valjda pri kraju. Tako je zimi. A kako je ljeti? Dolaskom u Babin do odakle sve počinje, nakon kave u Maršalu, prvo gdje poleti oko preko staza je vrh Bjelašnice sa opservatorijem na sebi.

Pregledajući podatke preko interneta zabilježio sam par mjesta za obvezno stajanje. Bicikl pod noge i na makadamski put prema vrhu. Prepun serpentina, dosadan ali baš pravi test upornosti i snage u nogama. u jednom trenutku pri penjanju začulo se brundanje koje je postajalo sve bliže i bliže. Kamion nije, ratrak, tenk? Iznenada je izronio iznad glave policijski helikopter. Valjda se uče voziti gore.

Na vrhu, nažalost, bez ikakve šanse za okrepu. Propala nekadašnja zadnja stanica žičare, opservatorij zatvoren za posjetitelje i pogled prema Babinom dolu i sarajevskoj kotlini negdje u daljini. Mjesto ne djeluje tako opasno, iako reportaže s tog mjesta zimi govore da se lako pretvori u pakao.

Pogled na jug otkriva mnoštvo makadama, bez hlada, ali koji mame na vožnju na otprilike 1500m nv. Na nekim mjestima se vozi slalom kroz ovce, orijaške krave, konje i magarce. Polako i ide bez problema, ponekad pod budnim okom tornjaka.

Sljedeća destinacija je Lukomir, najviše stalno naseljeno selo u Bosni i Hercegovini. Na fotkama djeluje nestvarno, i jeste nestvarno. Kao da čovjek dođe u zemlju štrumpfova, male kamene kućice, pejzaži, sve skriveno negdje na kraju svijeta. U njemu se ima što jesti i piti u nečemu nalik na restoran. Nakon nabrajanja što se sve može pojesti odluka je pala na uštipke sa sirom i kajmakom. Očito su dobro izgledali kad je lik do mene koji minut poslije rekao osoblju: "Hoću ono što ovaj jede.", upirući prstom u mene i moj tanjur.

Još mali posjet lokalnom groblju koje ima dio pod nazivom "Vlaško groblje". Doista je fascinantno da ljudi svoje pretke promatraju kao neke potpuno drukčije i nepoznate ljude samo zato što su bili druge vjere. Napuštam Lukomir pun pozitivnih dojmova, s velikim očekivanjima od slijedećih destinacija.

Guranje, vožnja preko Bjelašnice i učas u Studen potoku. Kojeg nažalost nema jer ljeti presuši. Na njemu je snimljen zimus Red bullov spot u kojem neki stranac wakeboardom prelazi preko snijega i potoka. Baš je efektno izgledalo. Nastao je po legendi repom zmaja koji je baš tu odlučio brazdit. Tu je za pamtit anegdota s pastirom koji mi je rekao kako slobodno mogu kraj ovaca, samo se moram paziti pasa, velikog i malog. Mali neće ugrist, ali veliki hoće, možda. Mali je tu, a veliki negdje odmara u hladu. I tako, nastavak puta uz osvrtanje je posljedica.

Dalje u selo Umoljani, e tu ima svašta za pojesti, na više mjesta te je grijeh naručiti ćevape, pored pure (palenta, žganci), čorbi (variva), uštipaka, janjetine... Na kraju, povratak u Babin do i zaslužena kavica opet pred Maršalom. Prepun dojmova i iznimno pozitivno iznenađen planinom od koje nisam to očekivao i za koju nije jasno kako je dosad uspjela tako izbjegavati ljetnu najezdu turista. To će se zasigurno promijeniti.

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji