Red Purple Black

Malo skijanja na Jahorini i Bjelašnici u spomen na 35 godina od Zimskih olimpijskih igara

IspisE-mail

JAHORINA CVJETA, BJELAŠNICA PUŽEVIM KORAKOM
Na dan 7. veljače prije 35 godina otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu, igre svih nas koji smo tada živjeli u zajedničkoj državi, a za koje su pripreme trajale punih sedam godina. Bile su to  prve ZOI u jednoj komunističkoj zemlji, a mi smo bili ponosni zbog toga. Možda se to samo nama činilo, ali imale su dušu.  A 35 godina poslije, slučajno se autoru ovih redaka ukazala prilika biti na mjestu gdje je Sanda Dubravčić upalila olimpijski plamen, Sarajevu. Točnije na tri olimpijske planine.

U ovom trenutku upravo se održavaju Zimske olimpijske igre mladih, na Jahorini je neviđena gužva, staze za slalom i veleslalom gdje su se natjecali olimpijci su posebne baš zbog toga, spuštaš se sa poštovanjem. Stojim u redu i slušam nekog Beograđanina kako sinu govori pun ponosa: „Tu je naš Jure Frank osvojio srebrnu medalju“. Jest da je malo pogriješio prezime, ali jest bio naš. I jest to bilo posebno, iako su Hrvate kasnije Kostelići i Dim razmazili medaljama

Olimpijada na Jahorini izbija iz svakog kuta. Lijepo je ovih dana biti na njoj.Jahorina prepuna novih liftova, teško je donijeti sud je li najzapadnije istočno ili najistočnije zapadno skijalište. Tu su i topovi, tvornica snijega, puno bolje nego prije 35 godina.

S druge strane na Bjelašnici i Igmanu bez ikakvih znakova da su neki posebni dani, niti se diče time. Jedina novost u 35 godina je sjedežnica za šest osoba i pokoji top, premalo. No, Bjelašnica je ćudljiva planina, primjerenija za sarajevsko gradsko skijalište nego za višednevna obiteljska zimovanja. Staze su dosta strme i izazovne, zahtijevaju i snagu i znanje da bi se uživalo u njima.

Igman je nekako u sjeni druge dvije planine, nezasluženo. Danas skakaonice stoje kao spomenici nekim boljim vremenima. Zato su staze za skijaško trčanje fantastične i doista je čudno vidjeti samo jednog čovjeka da trči na skijama po sunčanom danu. Šteta, to je blago koje Sarajlije imaju, a ne znaju koristiti, radije sjede u zadimljenim birtijama i krive političare za nešto, a jamčim da bi im bili manje važni kad bi imali naviku češćeg boravka na friškom planinskom zraku koji ih okružuje.

Popneš se na vrh Bjele, gledaš onu maglu ispod i zapjevaš u sebi onu koja se, u sjećanje na 1984. godinu, zadnjih dana vrti na radio postajama: Zeeemljoo moooja...

Foto: Dal Ski

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji