Red Purple Black

Kupres: Dojmovi jednog gosta...

IspisE-mail

Skijalište Čajuša nudi ogromne mogućnosti. Prekrasna planina, pogled sa vrha Tikvica je fantastičan, naročito poslijepodne, dosta snijega, odličan ratrak (u usporedbi sa onim na Bjelolasici) Staze su za vrijeme mog boravka 27 bile ODLIČNO uređene, čak je i ratrak išao tijekom dana te peglao crnu stazu. Sve pohvale vozačima ratraka i vrlo kulturnim vozačima Artic-Cat bučnih motor-sanjki..

ALI, ljudski faktor je ono presudno što odlučuje o kvaliteti (ovoga vrlo skromnog) skijališta i od moje odluke da opet dođem te da drugima preporučim! Prilično neljubazno osoblje žičnice, jer sam jedino tri puta u svih 6 dana skijanja dobio pomoć pri utovaru na jedinu dvo-sedežnicu moje 7 godišnje kćeri, koja je prvi put na skijalištu.

Izgleda se pjesma od Riblje Čorbe stalno vrti u kućicama: ``Sjedu Ćutu Pušu, Prolaznike Gledu``. Pa zar se lokalni ljudi ne znaju obući, zagrnuti u vjetro-nepropusno odijelo, pa makar i jednu ``ljutu`` popili, da bi pružili ruku pomoći većini početnika koji sa nelagodom čekaju polijetanje u ski-visine? Kvalitet skijališta korisnici profesionalno cijene po kvaliteti odrađenog posla. Kada se netko skrši, padne, izgubi skiju ili štapove pri polasku - KASNO tada pomoć stiže.

Ulazak u sam hotel je tako klizav, da sam osobno vidio troje ljudi kako se razbilo i palo na samome ulazu u topli dio hotela (odmah prije ulaska u trgovinu). Prijavio sam to recepciji hotela, sa prijedlogom da stave još jedan tepih, i ljubazna recepcionarka je rekla da ona tu ništa ne može, ali da će prenijeti poruku dalje. To je bilo u nedjelju 22.1.2006. Do mog odlaska poštovani čitatelj može samo jednom pogađati što se dogodilo. Ako netko slučajno i ne daj bože skrši ruku ili nogu, hotel ADRIA SKI je odgovoran za sve nastale troškove. Zar nije lakše spriječiti nego liječiti?

Nakon nedjelje, samo je jedno sidro radilo, i to ono koje vodi na Tikvice. Drugo je bilo zatvoreno sve do petka. Cijena ski-karte je prilično velika s obzirom na uslugu koja je pružena. Nema elastičnih uzica koje drže ski kartu... (nego crvena plastična špagica) Nema plavih ili narančastih izvlakača na feder, koji drže ski kartu (ajde Vi objasnite kako niska 7godišnja curica može jednostavno ugurati ski-kartu u automat preko neelastične veš-špage). Nema računa za plaćenu ski-kartu (zašto mi je to čudno kada se toliki postotak auta vozi BEZ registarskih tablica...) Nema fer pristupa pri plaćanju, 49 eura vrijedna ski-karta se dobije uz plaćanje sa 50 eura novčanicom, te uz povrat od 1 (jedne) KM kovanice. Dakle jedan Euro = jedna KM. Živila Matematika!

Nema osmjeha kod velike većine konobara, niti osmjeha kod prodavača u ski-trgovini. Nema kolača, nema famozne pite, nema baklave, nema livanjsko-kupreškog sira u restoranu Ognjišta. Nema suvenira, uspomena, domaće rakije, loze, srčanika u malim čokančićima, razglednice? Ako se išta od ovih opažanja promijeni, biti ću ja i moja obitelj vrlo zahvalni! Provjerit ću slijedeće godine jer svatko zaslužuje još jednu šansu.

Ukupna ocjena s obzirom na sve uvjete i cjelokupnu sliku je ipak 8 od mojih maksimalnih 10. Dakako moram pohvaliti restoran Ognjište koje je imalo minimalnu ponudu ali sve VRLO ukusno, te je SUPER održavalo toplu vatru. Još kad bi uključili hladne radijatore i tijekom dana više puta čistili WC. Također velika pohvala Igoru Mandušiću i ski klubu Adria-Ski, gdje sam našao ljubaznost i veliku srdačnost!

Poštovana upravo ski-centra Kupres i Čajuša, konkurencija postaje svake godine sve veća i GLAVNI faktor je i dalje ljudski! Skromno ali uz osmjeh, profesionalno i zajedno, napraviti možemo još dvije moderne sedežnice sa barem 4 nove staze.

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji