Red Purple Black

Iz Austrije stižu kolone naših skijaških rekreativaca

IspisE-mail

- Ovo je Hrvatska. Samo na višoj nadmorskoj visini - tako je, sjedeći u u restoranu pansiona u kojem su odsjeli, sredinom tjedna zagrebačka obitelj Kljaić opisala svoj odmor u austrijskom skijalištu Nassfeldu. Na dobro zasniježenim stazama teško se mogla čuti riječ njemačkog, Talijana je bilo za na prste izbrojiti, no zato su posvuda trčkarala djeca u žutim prslucima škole skijanja Žuti mačak.

Na hrvatskom se naručivao germknoedel, a na blatnjavom parkiralištu na početnoj stanici Milenijske žičare, koja vodi na 2000 metara visok vrh Madritsche, bilo je parkirano 500-tinjak automobila hrvatskih registracija - najviše iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Splita. U Austriji je tjedan koji danas završava definitivno bio - hrvatski. Prema procjenama, 200.000 Hrvata provelo ga je na skijanju u Austriji i, nešto manje, u Italiji. Termin zimskog egzodusa Hrvata nije izabran slučajno - to je posljednji tjedan školskih praznika, ali i prvi tjedan nakon špice sezone - Božića i Nove godine - kad cijene smještaja padnu i 20 posto.

Skijalište u Nassfeldu obuhvaća dvadesetak zaselaka, porazbacanih po brdima na kojima je tek iznad 1500 metara bilo nešto malo snijega, ili pak smještenih u prostranoj ravnici, obrasloj gnjecavom travom i blatom. Regija ima nekoliko velikih hotela, no zato obiteljskih hotela s apartmanima, omiljenim smještajem Hrvata, ne manjka. Dvije sobe, kuhinja, kupaonica, otprilike 70 četvornih metara - tako izgleda tipičan apartman hrvatske obitelji, a plaćaju ga od 50 do 90 eura po danu. 

Nema krize u obitelji

Obitelj Kljaić-Naka iznajmila ih je tri - po jedan za svaki naraštaj. Na odmor su došli obiteljski - majka i otac, Brankica i Mihail Naka, te sin Janko i kći Aleksandra, oboje u 30-ima, sa ženom, odnosno mužem, i djecom.

- Mi smo pravi dokaz da nema krize obitelji - kažu. Dok većina Hrvata kuha u apartmanima, Kljaićevi i Nakini htjeli su se odmoriti pa su uplatili polupansion. Kad se tomu pribroji i ski pass od 100-tinjak eura, takav ih odmor stoji oko 12 tisuća kuna.

- Platili smo ga odjednom. Glupo nam je godinu dana otplaćivati nešto što traje sedam dana - objašnjava veterinar Tihomir Kljaić. Priznaju da su nekoliko mjeseci stavljali novac na stranu. No, Janko Vlatko to si lakše mogu priuštiti.

- Janko radi dvije smjene i nema ga po cijeli dan. To nam je dragocjena prilika da provedemo vrijeme zajedno - kaže Vlatka. Ona ne skija. Kaže, radije pročita knjigu dok su suprug i djeca na skijalištu.
Na međustanici glavne žičare smještena su dva restorana. S prepune terase većeg dopire samo hrvatski.  Sunčano je, temperatura i na 1500 metara dostiže četiri stupnja. Vrijeme je ručka, 13 sati. Skije se cijede, a naručuje se bečki odrezak i pomfrit za 9,90 eura i pije se coca-cola i kava s mlijekom za 2,40 eura.

Između dva restorana, na zidiću, smjestila se vesela skupina Riječana i Zadrana. Čekaju da im djeci završi škola skijanja. Obitelj Pavičić iz Rijeke u Nassfeldu je već petu godinu, uvijek u istom apartmanu.

Hrvati odrade odmor

Predbilježbe za sljedeću zimu naprave pri odlasku, u listopadu potvrde mailom i stižu u siječnju. Tako zaobiđu agencije. Pavičići nisu tipična hrvatska obitelj. Austrijanci za Hrvate kažu da zimovanje "odrađuju" kao posao. Na stazama su od devet do četiri, i tako tjedan dana. Ruku na srce, rani dolazak na stazu ove je godine bio itekako opravdan. Austrijanci su obilno sniježili staze. Ujutro bi bile smrznute, no pod suncem popustile bi oko podneva. Juha i kamenje, kazali bi skijaši. Unatoč tomu, obitelji Pavičić "štekaju" jutra. Iako kćeri Renei škola skijanja počinje u 10.30, tek su treći dan stigli na vrijeme.
Ipak, da bi opovrgnuli Austrijance, Hrvati su im dokazali da između skijanja i spavanja, postoji - poslijepodne. Ravno s vrha Madritsche vodi staza do kafića Kugel, kupolaste zgrade od pleksiglasa. Tamo su Hrvati osnovali svoju bazu. Zabava svaki dan nakon skijanja, popularni "apres ski party" - pretvoren je u narodsku veselicu. U Kugelu godinama svira ista glazba - red Nene, red Metallice, pa opet Nena. Ali ne i za hrvatskog tjedna. Jedan je Porečanin donio MP3 s domaćom glazbom, ali i domaćeg sira i pršuta. Zabava je trajala dva dana.

- Svima dobro, i nama i Austrijancima, jedu i piju na naš račun. Kad smo treći dan preskočili zabavu, Austrijanci su nas zabrinuto tražili - kaže Dijana Grantarić, sutkinja iz Zadra. Na skijanju je s devetogodišnjim sinom Jakovom i suprugom, izgubljenima negdje na stazama. I oni su preko agencije odsjeli u apartmanu, a njih će to veselje stajati oko dvije tisuće eura. I oni su, kao i gotovo svi koje smo sreli, platili odjednom. Malo se štedi, ali može se, kaže Dijana.

Bazeni u Badu

Hrvatima su večeri rezervirane za druženja s prijateljima, zajedničke večere, nekad u restoranima, češće u apartmanima, i nezaobilazno kartanje. Sve to, naravno, ako niste smješteni u Bad Kleinkirchheimu, drugom omiljenom "hrvatskom" skijalištu. Lani je Bad, prema statistikama lokalnoga turističkog ureda, posjetilo 25 tisuća Hrvata. Kad ste u Badu, pitoresknom gradiću od dvije tisuće stanovnika, večer možete provesti u toplim bazenima, na masažama i u saunama.

Jer to je mjesto, kako mu i ime kaže, poznato po termalnim izvorima i termama. Najveće terme, Roemerbad, upravo se preuređuju i bit će gotove na jesen.

- Prvi sam put tu bio 2001. godine. Tad je bilo samo nekoliko domaćih obitelji, a sad su samo Hrvati - kaže Riječanin Vedran Tokmadžić dok uživa u toploj vodi vanjskog bazena, smještenom u podnožju skijališta. Iz bazena puca pogled na planine bez snijega i zasniježenu stazu, koja je u kasno poslijepodne blatnjava. 

Vedran je zapravo bio babysitter trima dječacima - Filipu, Marku i Mateju, sinovima svojih prijatelja, i to dok su im očevi u sauni.

- Skijamo do 15, 16 sati, a onda smo do 21 sat na kupanju - kaže taj Riječanin koji plovi na stranom brodu. Večeri provode radno-zabavno. Tri su obitelji pa se smjenjuju u kuhanju. Vedran je jedan od rijetkih koji otvoreno kaže da su sa sobom donijeli hranu, ali ističe kako ne zaziru niti od odlaska u dva hipermarketa, koliko ih ima u Badu. Većinom po kruh, mlijeko i slatkiše.

- Bad je izvrstan. Što je najvažnije, ima popratnih sadržaja - oduševljen je Vedran. Ipak, nedostaje li što?

- Snijeg! - ispalio je Marko zamjerku koja se ove godine najčešće mogla čuti na skijalištima.

Izvor: Večernji list

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji