Red Purple Black

Vremenske (ne)prilike

IspisE-mail

DNEVNIK JEDNE REKREATIVKE II
Glavna preokupacija, posljednjih mjesec dana, u mom domu je praćenje vremenske prognoze. Odgledamo tako svake vijesti, vrtimo teletekst stranice, slušamo dugoročne prognoze, svaku večer provodimo na Internetu, a sve u strahu da će nam se i ove godine skijanje svesti na minimum zbog vremenskih prilika ili neprilika.

Točne prognoze

I onda vijest: u Njemačkoj i Austriji napadao snijeg i stvorio probleme. Brzo gledam gdje točno, jer sam se sjetila nedavno izrečene teorije jednog prijatelja da ako snijeg pada negdje u Schwarzwaldu za tri dana padat će i kod nas. I na moje veliko zadovoljstvo upravo tamo ga je bilo najviše i sada je trebalo čekati potvrdu je li ova teorija točna. I nakon samo dva dana sve pretpostavke i prognoze pokazale su se ispravnima, a prve ovosezonske pahuljice u Lici i Gorskom kotaru su nas sve obradovale. Još kad smo čuli da je pao i na skijalištima u BIH, nije nam bilo kraja. 

Na raznim forumima ljudi su izmjenjivali obavijesti o količini snijega, je li još pada, kolika je temperatura, a ja kao malo dijete sve upijam i već planiram prvo skijanje. I onda hladan tuš; glava kuće mi ironično postavi pitanje: „Misliš li da se može skijati na prvih trideset centimetara snijega?“ Normalno da mi je raspoloženje odmah palo i ništa mi nije preostalo nego opet se vratiti praćenju prognoze i zaključku da ovaj prvi snijeg neću niti vidjeti, a kamo li osjetiti.

Bijela boja

Da sve ne bude crno, umjesto bijelo, pobrinuli su se naši poznanici i pozvali nas na otvaranje novog skijališta u Kupresu uz napomenu da skijanja neće biti. Pošto smo od dosade i manjka poslova već lagano počeli pucati po šavovima, ideja o posjetu Kupresu i bez skijaške opreme bila je primamljiva. Od Splita do Kupresa išli smo preko Tomislavgrada, cesta je uglavnom s novim asfaltnim slojem i ako je budu održavali, ove zime ne bi trebalo biti većih problema za vozače. Već prije samog Tomislavgrada prava zimska idila krajolika prekrivenog snijegom. Vani hladno, a u mom srcu neka toplina.

Na Kupresu snijega još i više, svratili smo do hotela Adria Ski, a tamo sve nekako nestvarno mirno, tiho i bijelo. Na novom skijalištu, nekoliko kilometara dalje, u samom Kupresu, živo unatoč temperaturi od -1 stupanj.  Odmah po dolasku, Kuprešaci u narodnim nošnjama, ponude nam turističku vožnju žičarom do vrha Vrana. Prvi sam se trenutak predomišljala, jer sam buce ostavila kući, a s čizmama koje su mi bile na nogama mogla sam slobodno nastupati na zagrebačkoj Zlatnoj pirueti, a ne uskakati na dvosjed. Ali želja je bila veća od realnosti pa sam uskoro bila na vrhu i nisam požalila. Pogled na Kupres i okolinu bio je fantastičan, opet sve bijelo i ne znam tko bi me maknuo da temperatura ondje nije bila oko -11 uz popriličan vjetar.

Uživanje u prvom snijegu

Naše stare kosti nisu mogle dugo izdržati, ali je zato bilo onih mlađih, kojima smo morali zavidjeti, jer su imali priliku bordati po prvih četrdeset centimetara snijega na samom vrhu. A ja sam kao malo dijete po povratku u podnožje, dirala onaj snijeg, gazila ga da čujem onu posebnu škripu i donijela odluku da se niz ove staze ipak neću nikada spuštati, jer za moje skijanje ovo je preveliki zalogaj. Jedino sam slabo odmjerila, meni primjereniju, stazicu oko baby lifta, ali vjerujem da će za ovakve kao ja biti OK.

Ostatak dana proveli smo ipak u toplome, uz vatru, a zbog svega viđenog trebalo bi uputiti čestitke domaćinima. Posebne čestitke odlaze i na adrese onih što su spremali hranu, jer zbog silnih pita od mesa, sira i krumpirače, te kajmaka i domaćih uštipaka, vaga je, po dolasku kući, pokazala, meni kilogram, a njemu dva više.

Povratak u globalno zatopljenje

Kući smo se vratili cestom preko Livna, koja je, na zadovoljstvo glave kuće, također u poprilično dobrom stanju, a prve kapi kiše počele su padati i prije nego smo prešli granicu. Kiša je nastavila i narednih dana i to ne samo u Dalmaciji nego i u BIH, temperature su narasle, što je značilo samo jedno: ništa od skorog skijanja. Ali nema veze, ja sam prvi snijeg osjetila i vidjela. Stara izreka kaže: strpljen – spašen pa ću biti strpljiva, makar snijeg u Francuskoj bude jedini na kojem ću ove sezone skijati, a riječi „globalno zatopljenje“ ne želim više slušati. Osim toga, na ovim prostorima  žive ljudi koji sve mogu, pa se nadam, i okrenuti prirodu sebi u korist i na svoje zadovoljstvo.

A prognozu pratimo i dalje…

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji