Red Purple Black

Skijanje u cvijeću

IspisE-mail

DO KROVA VRANICE NEKOM DRUGOM PRILIKOM
I dok razmišljam kako početi priču o prošlonedjeljnim doživljajima, skontao sam da baš i nemam sklonost i vještinu svog sugrađanina Andrića. Uz stalno prisutnu misao: što je ovo meni trebalo, prihvatim se posla, jer obećanje je obećanje. Kažu da je uvijek najbolje krenuti iz početka pa ću tako i ja.

Put pod noge

A cijela priča započela je onog trenutka kad mi je netko rekao da postoje skije koje idu i uz brdo. Od tog dana skijanje za mene ima neku drugu dimenziju…i treću…i četvrtu. Nije više pitanje može li se skijati u travnju, nego što moram uraditi tijekom tjedna, mislim na peglanje, kuhanje, usisavanje, da bi vikend bio slobodan.

U utorak se već počelo s dogovorima i izborom lokacije, pregledavamo Google Earth, ski i planinarske portale i donosimo odluku kako ćemo nedjelju pokloniti Vranici, planini u centralnoj Bosni, visokoj iznad 2000 metara.

U nedjelju rano ujutro, prije 6,00 sati, uz začuđujuće poglede rijetkih prolaznika, koji sa nevjericom zagledaju skije i pancerice te automatski bacaju pogled na ozelenjene padine Vlašića, okupila se nas trojica ovisnika o kristaliziranim kapljicama vode i put pod noge, odnosno asfalt pod gume i prema našem cilju.

Htio bih da ova priča ispadne, onako, mudra pa mi na um pada priča turista koji nakon dugog puta prema nekom odredištu u Europi, odmaraju u Nici. E, tako smo i mi odmarali i razbudili se kofeinom, baš u Nici. Ustvari zalet smo, za ovaj fantastičan dan, uzeli u Foj-nici, malenom gradiću u centralnoj Bosni, smještenom podno Vranice, a poznatom po banjskom lječilištu i Franjevačkom samostanu u kojem se čuvaju dokumenti koji potvrđuju višestoljetnu bosanskohercegovačku državnost.

Kako razlog našeg posjeta nije bilo ni banjanje starih kostiju, niti kopanje po prošlosti, sjeli smo u bolid natovaren skijama i raspalili putem s putokazom „Prokoško jezero“.

Put je u početku dobar makadam, ali kako smo zalazili sve dublje u planinu, postaje sve gori, izbrazdan silnim potocima nastalih topljenjem snijega. Tu smo Škodi objasnili da od sada mora glumiti Ladu Nivu ili će na autopijacu i sa novim samopouzdanjem nastavili pohod. Ljubav je slijepa…A zašto sad ljubav? I kad će taj snijeg?

I onda, iznenađenje i to toliko ogromno da nismo stigli aktivirati aparate: na samo dva metra od nas, ispred auta su nam iskočili srna i srndać s prekrasnim dugim rogovima. Nisam mogao ni zamisliti kolika je njegova zaljubljenost kad je zanemario opasnost i izveo damu da je pokaže iznenadnim gostima. U današnjem svijetu skutera, čopera i raznoraznih džipova koji bukom po planinskim vrletima rastjeruju i komarce, ovakav susret je „amazing“.

Od snježnih fleka do bijelog prostranstva

Nastavili smo pod dojmom ovog susreta i baš tada primijetismo prvu snježnu fleku. Jedini problem bio je u tome što nam se našla na putu i zaustavila daljnje napredovanje vozilom.

Kasnije smo saznali da se taj lokalitet zove Vlaška ravan, a visinomjer nam je pokazivao 1370 m n.v.

Nije nam preostalo ništa drugo nego skije na leđa i raspaliti uz brdo, a kad je ćeif u pitanju, to i nije izgledalo kao veliko zlo. Ali puno veće zlo došlo nam je iz oblačnog neba. Nakon 15-ak minuta hoda, počela je sipiti lagana, ali dosadna kiša. 

Pošto smo bili odlučni u namjeri da se pojavimo na određenom cilju, nije bilo izbora, nego nastaviti do kraja bez kukanja.

Nakon otprilike jednog sata, s oduševljenjem nailazimo na poveći prostor pod snijegom i brzo smo odlučili da skije moraju tamo gdje im je mjesto, ispod pancerica. Povezivanjem snježnih fleka uz povremene prelaske preko livada, uspostavili smo novu skijašku tehniku nazvanu „dry-ski“.

I onda pred nama najljepša bajka i cilj našeg putovanja, vrhovi Vranice, umotani i snježni ogrtač sa Prokoškim jezerom pod slojem leda. U daljini stidljivo proviruje Nadkrstac i diči se svojom, 2112 m visokom glavom. Prava momčina.

I mi ćemo biti prave momčine kad mu nagazimo glavu i kantnama zasiječemo nedirnuta prostranstva. Prizor koji smo vidjeli i koji nam je odmorio oči, nedirnuto bijelo prostranstvo, učinio nas je još radosnijima nego što smo bili. I odmah smo zaključili da nam je izbor planine bio fantastično nepogrešiv. To je to.

Spuštajući se prema jezeru i vikend naselju, nekadašnjem naselju katuna shvatili smo da nema tu velikih ljubitelja prirode, po onoj: ne može se autom izaći-i ne mora se izaći. Žalosno.

Borba s vremenskim neprilikama

Probijajući se između drvenih koliba nisam mogao a da ne uskijam u rascvjetano polje kaćuna, šafrana i mrazovca. Osjećaj je bio nevjerojatan.

U kolibi s najljepšim pogledom gdje smo stali da malo otpušemo, visinomjer je pokazivao da se nalazimo na 1661 m i da je temperatura 16 C. No brzo se ispostavilo, da je temperaturu uvjetovala moja ruka, a na stolu se spustila na +5 C.

Kiša je polako prelazila u susnježicu, a gledajući prema vrhovima, vidjeli smo da pada i pravi, pravcati snijeg.

Da me neki forumaši sa Dalmacijaski ne bi optužili da preskačem glavnu temu većine svojih postova, moram priznati da mi je uspon otvorio apetit pa smo trijem kolibe iskoristili kao restoran. A ponuda je bila na europskom nivou: suhi divojarac iz Slovenije, kajmak od bivolice iz okolice Sjenice u Srbiji, vlašićki sir iz Munchena, koji naravno tog grada nije ni vidio, uskršnji kolači stari sedam dana i kiseljačke pogače.

I dok smo trijebili oskudne zalihe ugledali smo dim iz jedne kolibe i naravno, posjetili domaćine, za koje uzgred, mislim da su bili krivolovci. Oni su nas počastili lokalnim specijalitetom, žabljim batacima, što je za nas bio još jedan neočekivan trenutak.

Nakon toga nastavili smo uspon prema krovu Vranice i vrlo brzo smo otkrili da ćemo ovog puta biti uskraćeni za to zadovoljstvo jer se iz doline velikom brzinom navlačila gusta magla. Na terenu pod snijegom, bez šume, a samim tim i bez mogućnosti orijentacije, takav je poduhvat besmislen,

I tako smo nakon kraćih konzultacija donijeli odluku o povratku, tješeći jedan drugoga da kad bi i našli vrh ne bi imali zadovoljstvo pogleda s istog, a uz to i trenutna količina snijega omogućava nam ponoviti pokušaj iza prvomajskih praznika.

Do slijedeće ture…

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji