Red Purple Black

Svako skijalište trebalo bi imati klizalište

IspisE-mail

PRIJEDLOG ZA VEĆI BROJ GOSTIJU
Zima dolazi, s njom i temperature ispod ništice koje vodu pretvaraju u led koji nam na kolovozu smeta u vožnji, ali koristan je za jednu lijepu zimsku rekreaciju – klizanje. Ponuda takve rekreacije, dokazano pogodne za jačanje svih mišića u tijelu, podrazumijeva se na većini skijališta na zapadu dok je u našim krajevima situacija potpuno drugačija.

Tako ovdje nećete pronaći skijališta koja nude slične sadržaje, a  čak se ne koriste ni prirodno zaleđene površine u slične svrhe. Mnogi ljudi na skijalištima ne skijaju i svaka dodatna aktivnost koju skijaške lokacije ponude je velika prednost istog, pri čemu ne trebamo posebno pričati o romantičnim trenucima na ledu, koje su neki od nas doživjeli ili o djeci koja kad prevladaju početni strah, naprosto uživaju na ledu. Posebno zanimljivo bilo bi kada bi se naši brojni balotaši ili boćari okušali u curlingu, vjerojatno bi jedva čekali zimu kao i mi skijaši. 

Gdje pronaći led?

Najjednostavnije je pronaći zaleđeno jezero ili rijeku, ukloniti eventualni snijeg, te izbušiti rupe za provjeru debljine leda koja mora biti minimalno deset centimetara, za veći broj klizača i petnaest centimetara, a mjerenje se vrši uz obalu, odnosno gdje se pretpostavlja da je led najtanji. Mjerenja se trebaju raditi svakodnevno, a pogotovo ako se temperatura u tijeku dana penje preko nule. No ovakve površine imaju i svoje mane od kojih je najveća što se brzo izgubi glatkoća površine.

Drugi, poprilično jednostavan način jeste pronaći minimalno petnaest centimetara duboku „rupu“ u zemlji, malo veće površine i zatrpati je sabijenim snijegom pa potom prskati vodom dok ne dobijemo zaleđenu ravnu površinu. „Rupu“ možemo napraviti i okvirom od dasaka minimalne visine od petnaest centimetara. Pri gradnji ovakve konstrukcije treba paziti na čvrstoću okvira i zategnutost najlona kojeg se mora obavezno stavit prije nalijevanja vode ukoliko nema snijega. Treba uzeti u obzir i cijenu vode ako nemamo prirodni potočić u blizini pa je varijanta sa snijegom zanimljivija i ekonomičnija.

Smatra se da je deset centimetara debljine podloge za početak dovoljno. Problem hrapave površine nakon korištenja rješava se na način da se naprosto doda voda i pričeka da se novi sloj sam nivelira i zaledi, a već sloj od pola centimetra je dovoljan. Drugi način je korištenje ravnala pri čemu već obično crijevo i malo šira metla mogu poslužiti svrsi, no mogu se jeftino nabaviti ili napraviti i produžeci koji se za tu svrhu nataknu na crijevo. Ukoliko je riječ o većem  klizalištu postoje i brojne motorizirane varijante.

Za sve zainteresirane, na Internetu je moguće pronaći stotine stranica, sličica i filmova iz kojih se može saznati detaljno kako napraviti „kućno“ klizalište.

Dakle, nema izgovora, osim temperatura iznad ništice, zašto skijališta u okruženju ne nude, pa makar i manja, klizališta u svojoj ponudi čime bi zasigurno privukli veći broj posjetitelja.

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji