Red Purple Black

Skijanje u dolini sunca – Val di Sol

IspisE-mail

NA TALIJANSKOM SNIJEGU
Za razliku, od za nas, već tradicionalnog skijanja u nekom od francuskih skijališta ovoga puta odabir je pao na Italiju. Pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja, nas 27 iz stanica Makarska i Split za svoju skijašku destinaciju odabrali smo Marillevu 1400, smještenu u neposrednoj blizini puno poznatije i razvikanije Madonne di Campiglio. I u ničemu nismo pogriješili.

O samim karakteristikama skijališta nećemo puno jer se  detaljnije može saznati na mnogim drugim stranicama, ali evo nekoliko stvari koje sam zamijetio.

Skijaška karta ''skirama''.

Omogućuje nebrojeno puta odlazak u susjednu Madonnu di Campiglio te se  zajedno sa tim skijalištem može naći dovoljno staza za sve ukuse. Od onih blažih-plavih ( na kojima se često treba dosta gurati) do strmih i odlično pripremljenih crnih staza na kojima zasigurno nećete strepiti hoće li  vas neko slučajno ''dotaknuti''.

Ova ski karta omogućuje skijanje na nekoliko susjednih skijališta od kojih smo mi posjetili Passo Tonale koji je  žičarom povezan sa susjednim Ponte di Legnom. Passo Tonale nudi mogućnosti skijanja van staze ako se za to dobro orijentacijski pripremite.

Udaljenost do Tonale-a ili Madonne( ako je gužva na žičarama) je oko 30km što ne predstavlja neki veliki put. Cijena ovakve ski  karte je 218€.

Smještaj

Korektan skijaški kompleks dosta je funkcionalno isplaniran( iako se stječe dojam da je sve rađeno bez šarma  i topline) tako da su apartmanske zgrade vrlo neugledne, ali u sebi sadrže garaže na donjim etažama. Apartmani su, uz manje zamjerke, komforni.

Staze

Staze su nešto lakše gradirane nego u Francuskoj, ali su vrlo dobro  pripremljene. Neuređene staze nemoguće je naći, a skijalište većinom obiluje crvenim stazama upitne teškoće. Ono što je više nego korektno su po dvije staze( jedna crvena, jedna crna) koje s vrhova Dos de La Pesa  i Monte Spolverino vode do skijaških apartmana u Marillevi 1400 i Folgaridi.

Madonna di Campiglio nudi odlične  crne staze  kao što su Spinale diretissima i Amazonia, kao i staze na kojima se vozi fis svjetski kup. Staze u Passo Tonale-u ne bi spominjao jer smo na sjevernoj strani skijališta napravili dva spusta van staze s vertikalnom razlikom od skoro 1200m. Dojma sam  da su žičare  na južnom dijelu skijališta prekinute u pola padina te ne vode do vrhova( što se recimo u Francuskoj ne može dogodit) čime su znatno umanjene mogućnosti skijanja van staza.

Skijalište Ponte di Legno pruža manji broj staza koje svojom težinom odgovaraju stazama  u Francuskoj. Svakako vrijedi otići.

Engleski jezik

Dok smo skoro svi upoznati sa stereotipom o Talijanima i engleskom jeziku ovdje je to više iznimka nego pravilo, od početnog preuzimanja apartmana u agenciji u kojoj uz svjetske jezike govore poljski, slovački…. pa sve do prodavačice u dućanu s kojom ćete se najosnovnije sporazumjeti. Ako pak na jezičnu barijeru naiđete osmijehom možete puno toga olakšati. Pozdrav Internacional baru.

Cijene

Mada su nam svi govorili da su cijene relativno jeftinije to zapravo i nije istina. Cijene hrane i pića na skijalištima je uz časne iznimke gotovo ujednačena kao i na  većini europskih. Isto je i sa cijenama hrane u dućanima.  No ovdje bi ipak stavio jednu iznimku, a to je vino. Družeći se u barovima poslije skijanja, ali i kasnije do dugo u noć, jedan je apostrof da pivo od 4dcl stoji 4€ dok  butelja vina košta 10-15€. Pa  sad kome drago.

Sve u svemu,  uz moj skeptičan odlazak na ''malo'' skijalište  ova skijališta su me skroz razuvjerila jer iako manja, nude raznovrsnost za skijaše početnike kao i za eksperte . Odlaskom na susjedna skijališta razbije se monotonost jednog mjesta, a kad je tu  još skijalište koje nudi izvrsne uvjete za off-piste i turne skijaše dosadno biti ne može. Ovaj dojam je naravno subjektivan i  možda nije realan, ali  drugačije i ne može biti  nakon 6 dana provoda.

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji