Red Purple Black

Osvojen Nadkrstac

IspisE-mail

TRADICIJA SKIJANJA KROZ KAĆUNE
Već je postalo normalno da skijaška sezona u Bosni ne završava sa dolaskom vjesnika proljeća. Naravno, riječ je o turnom skijanju i par entuzijasta koji se ne mogu pomiriti s nestankom snijega. Nakon prošlogodišnje, neuspjele aprilske ture na najviši vrh Vranice, Nadkrstac, zarekao sam se da ću to ponoviti i da me nikakva magla više neće spriječiti da skijama nagazim na krov te planine.

Dvojac postao trojac

Kao i uvijek, ranom zorom ubacujemo skije u auto i više se niko u mahali ne čudi, navikli ljudi da me vide sa skijama kada tome nije red.

Za razliku od lani, odlučujemo se za zapadni prilaz pa ulazimo u planinu iz pravca Gornjeg Vakufa. Ekipu činimo ja i Namik, te ovaj put i naš prijatelj iz Nizozemske, Ramiz. Čovjek počeo turat nakon pročitanih par reportaža i napokon se ukazala prilika da nešto odradimo skupa.

Odluka je da autom idemo što bliže domu tako da nam ostane više vremena za pentranje sa skijama. Namik zna put, išao lani. Meni baš i ne sliči na put kojim ide išta manje od traktora, al hajde se pobuni kad čovjek zna. U jednom momentu i iskusna škoda odbija da nas izvuče kroz veoma strmu i izlokanu guduru.

-Ma čim si ti išao ovuda? Ne mogu da vjerujem da ste prošli!
-Pješke.
-Grrrr.

Bez skija na Rosinj

Uz guranje, struganje i ječanje prolazimo „prečicu“ i izbijamo na dobro uređen šumski put. Počinje kiša, baš kao i lani. Bez dodatnih avantura dolazimo do planinarskog doma „Rosinj“ koji se nalazi na 1680m. U čaršiji nismo uzeli ponuđeni ključ i ostaje nam jedino da se sklonimo ispod strehe i naložimo vatru jer je temperatura već osjetno pala. Gledamo prema vrhovima, ali su svi u magli. Opet Vranica odbija da nas primi. Nakon dva sata odlučujemo okušati sreću na najbližem vrhu do nas, Rosinju, samo bez skija. Napredujemo polako kroz polja brusnice. Snijega nema, južna je strana. Na naše veliko iznenađenje, kapi kiše prelaze u pahulje i počinje padati pravi pravcati snijeg. Temperatura je pala i na satu piše da je 1.2°C. Vjetar dere i zabada pahulje u lice kao osice....  

Izašli smo na Rosinj, visok 2059m. Izostaje očekivani pogled na brojne planine zbog guste magle. Vjetar i hladnoća nas tjeraju na brzi povratak. Opet vatra ispod strehe i sušenje mokre odjeće jer optimistično nismo nosili nepromočivu opremu. Napokon dolaze domaćini i selimo se u udobnost doma. Noć smo proveli onako kako inače bude samo u planinarskim domovima, uz veselu atmosferu i raspjevanu tamburicu.

Polje „šadrvana“

Jutro sviće vedro i prohladno. Prvi sam na nogama i dobro sam poranio. Pravim kavu da imam razloga buditi ostatak. Nestrpljivi smo zagaziti u snijeg pa odlučujemo doručak ostaviti za vranički ambijent brusnice i kaćuna. Izlazimo iz doma i sa razočarenjem utvrđujemo da su se opet navukli gusti, tamni oblaci, ali magle nema. Brzo pada odluka da probamo autom izaći što dalje zbog uštede vremena. Domaćini nam objašnjavaju gdje nam je najbolje ostaviti vozilo. Napredujemo polako, ali sigurno, lošim makadamom sve dok nismo naišli na snježni nanos dug nekih 20m. Desni brid ceste je suh i trebalo bi očistiti prolaz samo za lijevi točak. Stavljamo skije u akciju, ali ne na način kako smo to jučer zamislili. Hmmm, sitnica, rekao bih. Ne moram vam reći da smo u neko doba nasjeli podom škode na mokri, teški snijeg. Kopaj, čisti, vadi, guraj, diži... Ispostavilo se da smo izgubili sat i po vremena, ali dobro smo zagrijani za pentranje. Nastavljamo i nakon nekih 500m skontamo da je to mjesto na kojem bi trebali preći iz vozanja u hodanje!? Pa mogli su nam objasniti da to nije puno daleko. Smijemo se sami sebi zbog nepotrebnog lopatanja. 

Pancerice na noge, skije na leđa i opleti uz brdo. Nakon pedesetak metara izbijamo na sedlo sa kojeg se, putokaz kaže, ide lijevo na Rosinj, a desno na Nadkrstac. Da tradicija ne bi bila narušena opet skijama ulijećem u rascvjetalo polje kaćuna. Vrijeme se bistri i već se kroz oblake probijaju zrake sunca. Iako je visok proljetni datum, snijeg je prilično tvrd. Cijelim bridom koji vodi prema vrhu prostire se snježna streha i do 10m, dobro ispucala i čini mi se da je samo kleka drži da se ne pretvori u lavinu. Već smo na skijama i držimo se bliže kleki. Penjemo se polako i uživamo u fantastičnom pogledu.

-Vidi šadrvana, čitavo polje!
-Čega?!?
-Pa vi ste rekli da se zove šadrvan, a kod nas u Tesliću se kaže kaćun.
-... šafran kolega, hehehe!

Oko nas sve ljepota

U smijehu i prepričavanju sličnih anegdota, u neznanju izbijamo na vrh. Evo nas u maju, sa skijama, na vrhu Nadkrstac 2112m... Gdje god da se okreneš oči pune ljepote. Na sjeveru Vlašić, na istoku Krstac i na jugoistoku Ločika, preko nje bijeli Prenj, na jugu Radovina, preko nje još bjelja Čvrsnica, na zapadu Raduša... Ahhhhh, ja ljepote, majko moja.

-Hoćemo li na Ločiku? I ona je preko 2000m.
-Neka nam nešto ostane da imamo razlog opet doći.
-Dobra ti je ta. Hajmo skijat.

Glava kaže da i nije baš sigurno, ali je želja veća. An pak zamah levim smukom, an pak zamah desnim smukom... Juhuuuu! Ljudi moji, koliko nam malo treba. Iako će Vam zvučati čudno, ali puno brže smo se spustili do onih naših „šadrvana“. Ostaje nam još samo najmrži dio ture, raspremit opremu i ubacit je u auto. Taj dio ne volim.

Lani smo u aprilu turali po Vranici. Ove godine u maju. Lani smo 31. maja turali po Čvrsnici. Ove godine...

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji