Red Purple Black

Buco, Dule i ekipa na vrhu Europe

IspisE-mail

ČETVEROČLANA EKSPEDICIJA NA MONT BLANC
Naš prijatelj Domagoj Laušić Buco krajem srpnja popeo se na najviši vrh Europe, Mont Blanc, a u ovoj avanturi ovaj su mu put društvo činili njegove kolege iz HGSS-a  Duško Čubrilo i Ivan Milanović, a da se na Mont Blancu zapjeva i neka dalmatinska bio je zadužen četvrti alpinist, Andro Rivier, tenor klape Libar.

Kako bi vam što bolje dočarali sve ono što se događalo u šest dana trajanja ekspedicije donosimo vam dijelove iz zapisa koje je vodio Kaštelanin Duško Čubrilo.

Idealno vrijeme za penjanje

25.07.2010. – Krenuli smo iz Splita osobnim automobilom u 3 sata ujutro te stigli u Chamonix (Francuska) kasno popodne. Pronašli smo slobodan kamp te do noći podigli šatore. Kompletirali smo opremu i prenoćili.

26.07. – Jutro smo iskoristili za kupovinu hrane i ostale opreme te se vratili u kamp na ručak. Oko 14 sati krećemo prema Aquil du Midi podno kojeg ćemo kampirat naredna 4 dana, a možda i duže ovisno o vremenu. Naš bazni logor je na 3500 m nadmorske visine, izgleda kao velika bijela livada na kojoj zna bit i do 40 šatora. Prva noć je bila hladna uz jake udare vjetra.

27.07. – Oko 7 sati ujutro penjemo smjer «Goulette Negri» 55 stupnjeva kosine u ledu dužine oko 200m. Vraćamo se u logor na ručak te se dogovaramo da noćas krećemo na Mont Blanc ako se vrijeme ne pogorša.

Ponoć je, vrijeme je idealno, krenuli smo pod svjetlima čeonih lampi. Dvije naveze Domagoj i ja te Ivan i Andro, put je tehnički zahtjevan zbog ledenjačkih pukotina i dosta strmih uspona na kojima se dugo čeka zbog neiskusnih alpinista.

Pogled na Staru damu
 
28.07. – U 8 sati ujutro smo na vrhu, 4808 metara je pod nama, čestitke kolegama, obavezno slikanje te šibamo prema nazad. Na velikim visinama vrijeme se u roku od sat ili dva promjeni te se možemo naći u velikim problemima. Silazak sa visokih planina je opasniji nego sam uspon. U bazni logor smo se vratili oko 14 sati. Za uspon nam je trebalo 8, a silazak 6 sati hoda.

Uspon smo proslavili u šatoru u dalmatinskom duhu uz pancetu iz Vinova Donjeg kuma Gotovca, litrom kaštelanskog bilog vina kolege Kuzmanića i francuskim sirom.

29.07. – Vrijeme se naglo pogoršalo, palo je snijega preko 35 cm, magla i oblaci su smanjili vidlijivost na 10 m. U baznom logoru su ostala svega 3-4 šatora osim naših. Odlučili smo ostati do podne te sačekati prognozu za narednih 12 sati.

Snijeg ne prestaje padati što nam govori da bi mogla biti lavina. Oko 11 sati pala je prva lavina pa još jedna veća nedaleko od nas. Ne želimo se poigravati sa sudbinom te se kupimo i sa svom opremom idemo na Aquil di Midi na 3800 m odakle će nas žičara spustiti u dolinu tj. Chamonix.

U 17 sati dolazimo  na Aquil di Midi i hvatamo zadnju žičaru za dalje, večera i noćenje u kampu Mer de Glace.

30.07. – Kiša je stala oko 10 sati ujutro te dan koristimo za razgledavanje Chamonixa i odmor. Uz večeru radimo analizu naše male ekspedicije te zadovoljni i sretni što smo se popeli na Mont Blanc odlučujemo sutra ujutro krenuti svojim kućama.

Za sve koji žele nešto više doznati o ovoj uspješnoj ekspediciji, više slika i detaljniji tekst postavljen je na Bucinim web stranicama tigaribuco.com/mont%20blanc.html

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji