Red Purple Black

Snježne radosti u Valmeinieru

IspisE-mail

altZAPISI SA SKIJANJA
Jedni od onih koji su ove zime uživali u čarima francuskih Alpa, bila je i naša čitateljica Radoznala sa svojom obitelji. Mala, peteročlana ekspedicija boravila je sedam dana na skijalištu Galibier thabor - Valmeinier pokraj Valloriea, a donosimo vam njihove dojmove i fotografije, a autor i fotografija i teksta je upravo, Radoznala.

Povoljni aranžman

Naša destinacija nalazila se u sklopu skijališa Galibier thabor sa oko 150 km staza,a sastoji se od naselja Valmeinier 1800, Valmeinier 1500 i nešto većeg mjesta Valloirie. Mi smo bili smješteni u Residence Les Hautes de Valmeinier na 1850 koje se, opet sastoji od dva objekta koji u cijeni nude 7-dnevni najam apartmana, 6-dnevnu vučnicu Valmeinier - Valloire, posteljinu, ulaz u bazen, fittnes, 1 x sauna, WiFi internet. 

alt

alt

Osnovna cijena za ovaj aranžman je bila 1360 kuna cca 360 KM ili 183 eura, a djeca do 14 godina imaju i različite popuste. Trošak puta autom za nas petero koštao je 3000 kuna ili cca 800 KM mada je postojala ponuda od agencije za prijevoz autobusom iz Zagreba za 1900 kuna ili 500 KM, ali nama to nije odgovaralo.

E, umalo da zaboravim, tu se za nas Bosance, a i Hercegovce treba dodati trošak vize od 68 KM po osobi. Tu je još i boravišna taksa koja se plaća na recepciji 5,6 eura za osobu.
Inače, potrebne vize smo dobili bez problema mada smo očekivali da će ih biti, ne znam ni sama zašto.

alt

alt

Sve po mjeri

Imali smo sreće da nam je cesta bila većinom prohodna, a sa čestim odmorima i zadržavanjem u Veneciji od 3 sata stigli smo na odredište za nekih 20-ak sati od polaska sa cilja. U ovo ulazi i mukotrpno penjanje iz Saint Michel de Maurienne do Valmeiniera 1800 jer je tih 15-ak km bilo teže nego do tada prijeđenih 1300 km. Snijeg je tek počeo padati i mnogi su mislili da se može bez lanaca, ali su se prevarili. Tako smo mi koji smo imali lance opet morali čekati na njih koji nemaju, ali prođe i to.

Moram naglasiti da je samo taj dan cesta bila pod snijegom, a već sutra sve je bilo čisto ko suza, nije se snijeg otopio nego ga očistili.

alt

alt

Uspjeli smo malo zakasniti s prijavom na recepciju iz spomenutih razloga, ali osoblje je opet bilo preljubazno.

Smještaj nam se na prvu svidio i tu se nema što puno reći. Mi smo imali apartman za 6-ero koji se sastoji od dvije sobe, dva kupatila,odvojenog WC-a, hodnika i dnevnog boravka sa kuhinjicom. Sve je manjih dimenzija, ali dovoljno za komforan boravak. Kuhinja opremljena frižiderom, pločom za kuhanje na struju, mikrovalnom, mašinom za pranje suda i aparatom za kavu, ali onu za filtere. Tu nam je nedostajala džezva, ali smo se snašli s bokalom od njihovog aparata. E, da još smo zaboravili fen za sušenje kose, ali tu smo koristili njihove radijatore kojih ima u izobilju.U apartmanu ima i usisivač, kanta, četka, metla kao i stalak za sušenje rublja. Posteljine smo dobili i previše tako da je ocjena za smještaj 10+.

alt

alt

Večeri bez gužve

I pored neprospavane noći i umora od puta odlučili smo izvidjeti okolinu, bilo je "kasno", 9 h navečer i na ulicama nije bilo baš prolaznika. Mislili smo da je – 11C krivo za to, ali za koji dan kasnije smo se uvjerili da je to jednostavno tako: prodavaonice se zatvaraju u 19.30 h i poslije ulice gotovo da zamru. Otvoreni su restorani, picerije i neki njihovi kafići (u njima se konzumira piće zajedno sa sirom i kobasicama i sve to "s nogu"), ali posjećenost nije prevelika, a i ono malo posjetitelja je više vani jer je u objektima zabranjeno pušenje.

alt

alt


Uglavnom, zaključili smo da nam do staze ima 100-tinjak metara hoda te da je žica nizbrdo 500 m, a to nam je bilo najvažnije. Pored našeg smještaja imali smo: dvije prehrambene prodavaonice,prodavaonicu sa novinama i suvenirima, prodavaonicu sportske opreme, piceriju, restoran i razne ski servise. Nešto malo dalje su bili klizalište, kuglana, kino, objekt sa mašinama za pranje rublja i još razlićitih dućana i ugostiteljskih objekata. 

alt

alt

Skijanje u skladu s kondicijom

Prvo jutro nas je dočekalo sunčano, ali mi nismo žurili na staze znajući naše kondicijske sposobnosti. Na stazi smo bili nešto poslije 11 i oduševljenju nije bilo kraja, odmah smo našli zelenu stazu koja vodi skoro do našeg apartmana. Staza ima svih vrsta, sve su rađene svakodnevno, cjelca koliko te volja. Moram naglasiti da mi nismo neki skijaši tako da nam nije padalo na pamet da isprobamo sve staze. Uglavnom smo se vozali "našim" djelom planine - od 1800 do 2400 metara za koji nam je liftom trebalo svega 7 minuta. Inače liftovi su im starije proizvodnje, ali brzi ko zmaj: sa 1500 na 2600 m stigne se za 10 minuta. Jedini nedostatak "našeg" dijela planine je što nema kabinskih žičara koje su spas po lošem vremenu, ali mi smo imali sreće i samo jedan takav dan, kad smo završili sa skijanjem oko 14.30 h. Žice inače rade od 8.30 do 16.45 h mada se često događalo da ih vidimo u pogonu i izvan tog vremena, naravno iz apartmana. 

alt

alt

Treći dan našeg boravka su radili skoro do 18 h i bili su upaljeni reflektori na jednom dijelu staze. No noćno skijanje se na našu žalost, organizira samo kad su Francuzi na raspustu, a to je u veljači.

U Vallorie smo išli samo autom jer naš odlazak nije bio radi skijanja, a dobro je povezano žicama te ima i redovan ski bus, ali nama je bilo dovoljan ovaj "naš" dio. Staze su peglane redovno sa mnogobrojnom mašinerijom koja je već u 17 h čekala u podnožju dok skijaši završe zadnju vožnju. Topovi su radili čak i kad snijeg pada.

alt

alt

Već u planu slijedeće skijanje

 
Malo smo i klizali i to je jedina jeftina stavka u našoj potrošnji. Iznajmljivanje 3 para klizaljki, jedne kacige i ulazak na klizalište je 16 eura. Klizalište nije bilo baš pripremljeno, ali to nije smetalo rijetkim posjetiteljima jer smo svi bili prvi put na ledu, bar se tako činilo. Pošto nas je stalno pratio minus koji je na večer bio i do -16 C, klizanje nam više nije ni na um padalo. Mi smo većinu dana provodili na 1800 metara i više tako da smo samo u rijetkim trenucima skijanja kad bi sišli do 1500 bili u plusu, a i to se vrtjelo oko 0 stepeni.

alt

alt

 
Pisati o prehrani nema smisla jer ukusi su različiti, ali ću reći da idući put nosimo sve iz Mostara jer nam se njihova hrana baš i ne sviđa. E da, rekla sam idući put, jer najvjerojatnije da smo već odlučili da naša noga neće na naše planine bar kad je u pitanju skijanje na više dana. Po meni se nikako ne može usporediti skijanje na našim planinama sa inostranstvom u bilo kojem pogledu.
 
Zbog toga što smo bazen koji smo imali uračunat u cijenu, koristili samo jednom, dok ostale pogodnosti nismo nikako koristili, zaključili smo da idući put tražimo aranžman bez tih pogodnosti, a on je bio ove godine u ponudi za oko 1000 kuna ili 260 KM.

alt

Za razliku od forumaša koji su išli u Puy mi nismo imali prilike sresti „našeg“ čovjeka, Slovence ne računam oni su već Europljani.
 
Eto valjda sam vam na ovakav način uspjela dočarati naš boravku u Valmeinieru ove zime.

alt

alt

alt

alt

alt

alt

alt

alt

alt

alt

alt

KOMENTARI

Zadnji OGLASI

Prijatelji